Početna / Blog / Čekajući arapskog Soroša

Čekajući arapskog Soroša

Nevladine organizacije ostale imune na kršenje prava žena, ne samo muslimanki, nego i pripadnica drugih religija koje praktikuju pokrivala glave.

Analiza aktivizma nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini nam najplastičnije daje parametre da razumijemo bh. društvo koje je postkonflitno, opterećeno korupcijom, nepotizmom i podjelama.

Praćenjem trendova u NVO sektoru možemo vrlo lahko osluhnuti i vjetrove koji pušu iz raznih centara moći izvan Bosne i Hercegovine. Također, možemo osjetiti i kad ne pušu takvi vjetrovi a u isto vrijeme svjedočimo zornom kršenju ljudskih prava od strane institucije na državnom nivou, i to najviše sudske instance. Pored toga, u konkretnom slučaju zaključka VSTV-a, krše se ljudska prava žena koja su i onako nezaštićena. Upravo kroz rad pojedinih NVO organizacija mogli smo čuti mnogo kritika na račun mentaliteta, kulture i običaja bh društva koje se najviše negativno odražava na status žene.

Međutim, u ovom zadnjem slučaju kršenja prava žena, ne samo muslimanki, nego i pripadnica drugih religija koje praktikuju pokrivala glave, tek  tišina od onih organizacija koji u svom imenu imaju ljudska prava, koji u svom statutu, ciljevima i aktivnostima imaju u fokusu zaštitu ljudskih prava. To su one organizacije koje su na ulici kad treba fokus javnosti skrenuti sa realnih problema društva (nezaposlenost, bijela kuga, korupcija, nepotizam) na međunacionalne probleme ili probleme manjinskih grupa čime pokazuju visok nivo nepoznavanja društva u kojem rade i izostanka metodološke pismenosti.

Test za ambasade zapadnih država

Danima osluškujem glas raznih ambasada koje predstavljaju države „zapadnog razvijenog društva“. Čekam njihov stav koji je inače, kad su u pitanju ljudska prava u Bosni i Hercegovini, obavezan dio medijskih izvještaja i centralnih informativnih emisija brojnih TV stanica.

Na osnovu ovih i sličnih činjenica u javnosti je plasirana ideja o potrebi postojanja i „arapskog Soroša“ koji bi nadomjestio nedostatke prvog Soroša, odnosno svih finansijera NVO sektora koji dolaze sa Zapada. Taj „arapski Soroš“ bi imao funkciju da pored „namigivanja“ kad treba napisati saopćenje, izaći na ulicu, usput ponešto i zapaliti, u medijima ocrniti neke „likove“ itd., imao i funkciju instruktora za zaštitu prava vjernika muslimana u BiH.

Krajnje je skandalozno da toliki prozapadni NVO sektor u BiH kroz kojega protiču milioni sredstava, hiljade stručnjaka, instruktora, trenera, kroz hiljade seminara, radionica, performansa, medijskih kampanja nije u stanju shvatiti banalnu pravnu istinu da je Zakon o slobodi vjera isti zakon koji štiti prava vjernika (četiri velike religije i drugih) i pravo onih koji kažu da nisu vjernici (ateisti, agnostici ili jednostavno osobe koje se ne izjašnjavaju o religijskih uvjerenjima). Taj zakon ne poznaje kategoriju „nevjernik“ jer ne postoji ni u pravu a ni u nauci osoba koja nema vjeru. Svaka osoba ima vjeru ili uvjerenje samo je razlika u imenu. Da li je to islam, kršćanstvo, judeizam ili vjerovanje u „jedinstvo različitosti“, u „mir“, „jednakost“ ili vjerovanje u svoje mišljenje, stav ili svjetonazor.

Kako da taj NVO sektor, koji je potrošio milione sredstava na razne aktivnosti, na hiljade bilborda, video clipova, na skupe (materijale) transparnete koje koriste na protestima (s druge strane na 20 šetnji za ljudska prava, odnosno za hidžab su dominirali rukom pisani/crtani transparnti) nije u stanju shvatiti da su ljudska prava nedjeljiva. Ljudska prava nisu švedski sto pa da uzimamo po ćeifu ili pak po instrukciji donatora.

Ako je ovaj „profesionalni“ prozapadni NVO sektor koji raspolaže neograničenim sredstvima i stručnjacima pao na tako jednostavnom ispitu kako da očekujemo od „proislamskog“ ili „propravoslavnog“ ili „prokatoličkog“ NVO sektora da stane u odbranu prava svih građana Bosne i Hercegovine pa i onih „manjinskih grupa“ sa kojima ne dijele iste vrijednosti preko kojih ovi prvi ostvaruju svoje interese ili samo namiču sredstva.

Sporna odluka/zaključak VSTV-a je test koji još uvijek traje za bh društvo u cjelini. Još čekamo stav Međureligijskog vjeća, bezbroj pravnih fakulteta širom Bosne i Hercegovine. Izgleda da su i pravni fakulteti pali na ispitu savjesti jer upravo se kod njih školuju pokrivene djevojke kojima VSTV ograničava pravo na rad. Ili možda žele smanjiti broj studenata jer ionako su diplomirani pravnici među najbrojnijim nezaposlenim građanima na biroima širom BiH. Još čekamo stav Fakulteta islamskih nauka ili bar objašnjenje u najmanju ruku čudne izjave njihovog najstarijeg profesora.

Čekmo i stav Fetva-i-emina jer je VSTV- direktno se umješalo u njegov posao u upustilo se u tumačenje Kur’anskih ajeta i propisa.

Odluka VSTV-a kao provokacija

Ako su nas razočarali izostali glasovi onih kojima je u opisu posla da se oglase po ovakvim pitanjima raduje nas i izostanak negativnih glasova napadačkog diskusra od strane pojedinaca i institucija koje predstavljaju Bošnjake kojima je obilovao javni prostor kod sličnih slučajeva kao što su vjeronauka i popisi stanovništva.

Ova odluka je direktna provokacija kojom se kod Bošnjaka željelo isprovocirati radikalni elementi koji nemaju povjerenje u državne institucije ili zastupaju rigidne religijske stavove po kojima je demokratija, parlament i sudstvo čin nevjerovanja.

Bošnjaci su definitivno kroz razne skupove i programe u preko 20 gradova širom Bosne i Herecegovine dokazali da su prevazišli napadački diskurs koji je ranijih godina proizvodio problem i neprijatelje tamo gdje ih ne smije biti. Bošnjaci su ovim pokazali nužno potrebnu zrelost u javnom djelovanju, ali zbog izostanka odgovornosti drugih strana taj iskorak nije dovoljno vidljiv.

Očekujemo da će naredne godine Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini izdati bar saopćenje za javnost povodom 1. februara – Svjetskog dana hidžaba. Ove godine to saopćenje je bilo nužno potrebno, ali valjda nije bilo prioritet između mnogobrojnih saopćenja koja su u javnosti jako loše prošla.

Da smo imali „građanske aktivste“ i prvog autoriteta Islamske zajednice u BiH u prvom safu na šetnji u Sarajevu zajedno sa predstavnicima ostale tri velike konfesije izostale bi mnoge izjave i stavovi koji su dodatno cijelo bh društvo vratile unazad.

Nažalost ovo sve je dodatno povećalo nivo nepovjerenja u društvu.

Izostala bi čudna izjava ionako kontraveznog profesora sa FIN-a, samostalni strijelci u domovini, dijaspori, na Bliskom istoku ili u susjedstvu ne bi imali materijala za svoje Facebook statuse, kolumne pune netrpeljivosti, provokacija, poziva na podjele i još veće nepovjerenje.

Odluka VSTV-a je bio odličan poligon za izgradnju povjerenja između službenih vjerskih institucija i vjernika kojima nisu zadovoljene duhovne potrebe, između aktivista „građanskog“ NVO sektora i onih do kojih valjda godinama žele da dopru. To su oni građani kojima je prvi identitet nacionalni, ali to im ne bi trebalo umanjivati njihov građanski identitet.

Odluka VSTV-a je test koje bh društvo nije položilo. Zakazali su oni koji nisu trebali, koji su plaćeni (do državnih, vjerskih institucija do NVO sektora i pojedinaca) da ne zakažu, koji bi trebali da budu, barem se tako predstavljaju, savjest društva. Nisu zakazali brojni pojedinci i organizacije koje su na svojim leđima iznijele ovu priču.

Borba protiv spornog zaključka VSTV-a je trebala svjedočiti kulturnu, vjersku i svaku drugu raznolikost i bogatstvo Bosne i Hercegovine. Još nije kasno jer su nam „stručnjaci“ iz VSTV-a dali još mjesec dana da se popravimo i da svoje odgovornosti prema poslu kojeg radimo i uvjerenja i vrijednosti koje zastupamo odbranimo na ulici, na panelima, na TV nastupima, na portalima…

Ako je bh društvo zakazalo u odbrani prava građanki koje na svojim glavama nose simbol ovog društva i države koji je na ovim prostorima prisutan stoljećima (hidžab, ali i marama katolkinja u Kraljevoj Sutjesci, Gučoj Gori itd.) kako da očekujemo da nas državne institucije, i jedan i drugi NVO sektor vode u proces ostvarenja prava svakojakih manjina.

Al Jazeera

Facebook Comments
0Shares

O nama Redakcija