Početkom februara ove godine pa do početka marta, glavne vijesti u Bosni i Hercegovini i regionu su se odnosile na situaciju koju je prouzrokovala Turska, otvarajući svoje granice za migrante i izbjeglice. U kratkom vremenu, na desetine hiljada migranata nahrlilo je na tursko-grčku granicu, a u nekoliko navrata situacija je dovedena do usijanja. Došlo je i do upotrebe sile s obje strane granice, zabilježene su scene žena i djece koji su danima između dvije policije, koje su osiguravale granice nerijetko koristeći suzavac i druga sredstva u cilju primoravanja migranata i izbjeglica da se udalje.

Poslije toga su mediji i javnost zapljusnuti informacijama o dolasku desetina hiljada migranata i izbjeglica u Bosnu i Hercegovinu te preuveličavanju nivoa stvarne opasnosti. Tako je za RTRS, 11. februara, predsjedavajući Vijeća ministara Zoran Tegeltija izjavio da je migrantska kriza, prije svega, sigurnosno pitanje za BiH i možda najteže pitanje u radu Granične policije. Opštoj medijskoj histeriji pridružio se i šef misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH Peter Van der Auweraert, koji je za O kanal, izjavio: „U kratkom periodu možemo imati povećan broj dolazaka migranata u BiH; trenutno je cifra oko 700 migranata sedmično, što može porasti na oko hiljadu, a broj odlazaka se može smanjiti. Zbog toga se može desiti da broj osoba koje u prosjeku borave u Bosni i Hercegovini poraste, jer će im trebati više vremena da iz BiH pređu u Hrvatsku. Trenutno, oko sedam hiljada ljudi boravi u zemlji, ta brojka je poprilično stabilna u proteklih nekoliko mjeseci. Moguće je da će se taj broj povećati ako se broj dolazaka održi, a broj odlazaka smanji. Tako da ćemo možda imati 10 hiljada ljudi u BiH za nekoliko sedmica ili mjesec-dva.“

Još radikalnija retorika je nastavljena od pojedinih političara, te je osmog marta za RTRS član Predsjedništva BiH Milorad Dodik izjavio da je, kada je riječ o migrantima, u pitanju jedna vrsta civilizacijske okupacije hrišćanskog svijeta, a ne humana priča. Dodik je za RTRS podsjetio da su migranti prošle godine napali kuću u jednom bilećkom selu, te istakao kako je kod ljudi opravdan strah, te da kada je riječ o odbrani bezbjednosti i imovine, nema prekomjerne upotrebe sile.

Mediji su naprosto bombardovali javnost novim informacijama o nadolazećoj krizi, o posljedicama dolaska migranata, a onda odjednom sve se to zaboravlja, migranti više nisu najveće zlo i prijetnja opstanku, sada je to nešto drugo – koronavirus. Međutim, dok se zaraza još nije značajnije proširila na BiH i dok nismo postali svjesni da ima i veće opasnosti od migranata, oni su ipak opet zloupotrijebljeni kao tema i poveznica sa koronavirusom. Opet prema izjavama političara, dvije opasnosti su se spojile – sada je najveća prijetnja širenje koronavirusom, ali preko migranata. Deutsche Welle (DW) 23. marta prenosi da državni ministar sigurnosti BiH i predsjednik Koordinacijskog tijela za zaštitu i spašavanje BiH Fahrudin Radončić izjavljuje da migranti koji se slobodno kreću izvan prihvatnih centara mogu biti najveće žarište za širenje koronavirusa. Radončić čak smatra da se za migrante hitno moraju podići šatorska naselja s bodljikavom žicom kako bi se onemogućilo njihovo kretanje. Ove izjave su prenijeli mnogi strani i domaći mediji, a blagonaklono su dočekane od populističkih i desničarskih političkih krugova.

Pokušaj smirivanja tenzija

Početkom marta, glasnogovornik UNHCR-a za Jugoistočnu Evropu Neven Crvenković je za N1 izjavio da je situacija dosta fluidna, te da su svi svjesni zaoštrene situacije na granici Turske i Grčke. „Svaka država ima pravo da čuva granice, ali nama je bitno da se svi suzdrže od nesrazmjerne ili prekomjerne upotrebe sile koja bi dodatno ugrozila najranjivije skupine ljudi. Apeliramo da se smire tenzije, da se na jedan solidaran način iznađe rješenje.“

U isto vrijeme, načelnik Centralnog istražnog ureda iz Granične policije Bosne i Hercegovine Almir Bašić kaže za N1 kako Graničnoj policiji BiH nedostaje radne snage. „Konstantno nam fali 400 do 500 službenika. Ako gledate standarde EU, po tim izračunima nam fali 1.400 ljudi. To nam uveliko otežava rad. Imamo sporazume sa policijskim agencijama o pružanju pomoći i par stotina službenika su nam na ispomoći.“

Direktor Službe za poslove sa strancima Slobodan Ujić navodi da je Institut za traženje azila čista zloupotreba, jer kada izraze namjeru za azilom, oni dobijaju potvrdu koja traje 14 dana. Upute se u najbliži prihvatni centar, a kada ih tražite za deset dana, njih već nema. „Preko 87 posto ekonomskih migranata iz mnogo bogatijih zemalja dolazi u BiH. Njihovo ponašanje je na ivici zakona. U imigracionom centru imamo onih koji konzumiraju opojne droge. BiH to mora procesuirati. Mi smo jedina država u regiji koja registruje sve migrante – uzima biometrijske podatke, fotografiše ih. Imali smo 16 lica koji su predstavljali prijetnju. Imate lica koja nemaju utvrđen identitet, a države iz kojih dolaze neće da sarađuju“, izjavio je Ujić za N1.

Migranti i virus u BiH

Vijeće ministara Bosne i Hercegovine je 17. marta proglasilo stanje prirodne ili druge nesreće na teritoriji BiH. Odlučeno je da se od zabrane ulaska za strance iz rizičnih zemalja izuzmu vozači kamiona i piloti koji dolaze u zemlju. Ove kao i druge mjere koje su vlasti u BiH na svim nivoima izrekle i koje se dopunjuju, odnose se podjednako na građane Bosne i Hercegovine i na migrante, što podrazumijeva da je i migrantima ograničeno kretanje.

Podaci koje je objavila Služba za poslove sa strancima govore da se u prihvatnim centrima trenutno nalazi oko 6.500 migranata, te da ni kod koga nisu zabilježeni simptomi zaraze koronavirusom. Priliv ilegalnih useljenika smanjen je zbog toga što su sve zemlje u okviru mjera za borbu protiv širenja pandemije zatvorile granice. Policijski službenici Granične policije BiH odvratili su 2.076 osoba od pokušaja ilegalnog prelaska državne granice u periodu od 1. januara do 19. marta 2020. godine. Među njima je bilo najviše državljana Pakistana, Iraka, Afganistana i Maroka. Ukoliko ove brojke uzmemo kao prosjek, dolazak migranata u BiH je već prepolovljen.

Prema podacima kriznih štabova u Bosni i Hercegovini, još nisu evidentirani slučajevi zaraze koronavirusom među migrantskom populacijom. Trenutno su aktivna četiri prihvatna centra u BiH, a migranti su smješteni u prihvatne centre Ušivak i Blažuj kod Sarajeva i u kampove u Unsko-sanskom kantonu, dok su u Salakovcu kod Mostara smještene porodice. Imigracioni centar u Istočnom Sarajevu je zatvoren otkako je počela epidemiološka kriza.

Direktor Službe za poslove sa strancima BiH Slobodan Ujić je 1. aprila za Glas Srpske izjavio da je za posljednjih 11 dana u BiH ušlo ukupno 14 migranata, od čega osam sa teritorije Crne Gore i šest iz Srbije. Ujić navodi da se s njima postupa u skladu s mjerama propisanim za borbu protiv pandemije. Svi su smješteni u karantine u kampovima Ušivak i Blažuj, gdje su odvojeni od ostalih i nalaze se pod nadzorom medicinskog osoblja. Niko od njih nije pozitivan, ali bez obzira na to, važno je da ne postoji opasnost da virus eventualno prenesu na nekoga od migranata koji su odranije u prihvatnom centru. Kada je riječ o položaju migranata u prihvatnim centrima, Ujić tvrdi  da Međunarodna organizacija za migracije (IOM) obezbjeđuje sve što im je potrebno. „Svi migranti u kampovima imaju tri obroka, medicinsku zaštitu, obezbijeđena im je zaštitna oprema, maske i rukavice, a otkako je strogo zabranjeno napuštanje kampova, omogućeno im je da kupe cigarete i slične potrepštine uz poštovanje mjera zaštite“, objašnjava Ujić. Prema njegovim riječima, IOM plaća privatno obezbjeđenje koje unutar kampova vodi brigu o bezbjednosti, dok spolja kampove obezbjeđuju lokalne policijske snage, u skladu sa svojim nadležnostima.

Migrantska situacija u regionu

Zapadnobalkanska migrantska ruta je i dalje jedna od glavnih preko kojih migranti pokušavaju da se domognu država EU. Najvjerovatnije da će to ostati i u narednom periodu, odnosno po jenjavanju pandemije koronavirusa. Iz perspektive BiH je važno da se prati i stanje u državama koje se nalaze na ovoj ruti.

Više od 40.000 migranata boravi u krcatim kampovima smještenim na grčkim otocima. Grčka je stavila u karantin cijeli migrantski kamp nakon što je utvrđeno da je mlada žena (19) iz kampa koja se porodila u bolnici u Atini – pozitivna na virus. To je prvi slučaj zaraze među migrantskom populacijom koja boravi u prenatrpanim kampovima na grčkim otocima. Nakon ovoga, grčke vlasti su uvele dvosedmičnu zabranu kretanja unutar i izvan kampa Ritsona, koji se nalazi 75 km od Atine, u kojem boravi 2.500 migranata.

U Srbiji, u prihvatnim centrima boravi oko 8.500 migranata i do sada nije zabilježen nijedan pozitivan slučaj na koronavirus kod migranata. Iz Komesarijata za izbeglice i migracije Republike Srbije naglašavaju da je uvedena i mjera ograničenog kretanja migranata, što znači da migranti mogu da napuštaju centar samo pojedinačno uz pismenu dozvolu i na tačno određeno vrijeme. Takođe, svi centri imaju zdravstvenu ambulantu i dežurstvo medicinskih radnika, a određene su i prostorije za izolaciju, migranti su sklonjeni s ulica i sprovedeni u centre koje obezbeđuje Vojska Srbije. Migranti su se uključili u čišćenje, ali i u izradu zaštitnih maski te nude i pomoć s obzirom na to da među njima ima i medicinskih radnika. Pojedini portali i korisnici društvenih mreža u Srbiji prethodnih dana pisali su da država koristi vanredno stanje da naseli migrante u Deliblatsku peščaru. Nakon odluke Komesarijata za izbeglice da određeni broj njih smjesti u Školsko-rekreativni centar u selu Deliblato, mještani tog mjesta kod Kovina započeli su proteste govoreći da se protive „naseljavanju“ migranata. Radije bi, kažu, umjesto migranata, da tu prime Srbe zaražene koronavirusom. Pokrenuli su i online peticiju koju je dosad potpisalo više od 10.000 ljudi. Ovo je izazvalo lavinu ksenofobnih komentara na društvenim mrežama. Zbog takve atmosfere se u međuvremenu odustalo od te namjere i migranti nisu smješteni u ovo područje.

U Sloveniji još nema oboljelih migranata, ali je broj zatočenih ilegalnih migranata u Sloveniji na početku ove godine za 70 posto veći nego prošle godine. Slovenačka vlada na granicu prema Hrvatskoj želi poslati vojsku kako bi zajedno s policijom nadzirala vanjsku granicu Schengena. Iz slovenačke vlade su naveli da je zaštita južne granice jedan od prioriteta vlade u sadašnjem trenutku. Ovo nije prvi put da Slovenija šalje vojsku na svoje granice. U maju 2019., uslijed velikog priljeva migranata, slovenački vojnici su zajedno sa policijom nadzirali granicu prema Hrvatskoj i Italiji. Prema prijedlogu, slovenačka vojska bi bila razmještena unutar pet kilometara zračne linije od granice s Hrvatskom ili do najbliže prometnice prema granici ukoliko unutar tih pet kilometara nema niti jedne prometnice. Slovenačka vojska bi, prema prijedlogu, u mješovitim patrolama s policijom na granici bila najviše tri mjeseca.

Zdravstvene mjere važe i za migrante

Međunarodne organizacije IOM, WHO, OHCHR i UNHCR su u zajedničkoj izjavi od 31. marta naglasile da su tokom pandemije svi ranjivi. Virus je pokazao da ne diskriminira – ali mnoge izbjeglice, oni koji su prisilno raseljeni, apatridi i migranti izloženi su povećanom riziku. U izjavi se dalje navodi da mnogi migranti žive u prenapučenim kampovima, naseljima, improviziranim skloništima ili prihvatnim centrima, gdje im nedostaje adekvatan pristup zdravstvenim uslugama, čistoj vodi i sanitetima. Posebno je zabrinjavajuća situacija u formalnim i neformalnim pritvorima, u skučenim i nesanitarnim uvjetima. S obzirom na smrtonosne posljedice koje nosi Covid-19, oni bi trebali biti pušteni bez ikakvog odlaganja. Djeca migranata i njihove porodice i oni koji su pritvoreni bez dovoljnog zakonskog osnova trebaju biti odmah pušteni, pozivaju navedene međunarodne organizacije.

Od vitalnog je značaja da se svima, uključujući sve migrante i izbjeglice, osigura jednak pristup zdravstvenim uslugama. Uključivanje će pomoći ne samo zaštiti prava izbjeglica i migranata već će služiti i zaštiti javnog zdravlja i zaustavljanju globalnog širenja Covida-19.

Sve trenutne informacije od nadležnih institucija iz Bosne i Hercegovine, kao i institucija iz država regiona govore da među migrantskom populacijom nisu registrovani slučajevi zaraze koronavirusom. Mjere koje države poduzimaju uglavnom se ogledaju u tome da se migrantima ograniči kretanje van centara za smještaj, dok uglavnom međunarodne organizacije pomažu oko osiguranja uslova za adekvatan smještaj, ishranu i zdravstvenu zaštitu. Jasno je da je opasnost od zaraze bilo koje vrste virusa ili druge zarazne bolesti izraženija na lokacijama na kojima boravi veći broj ljudi, takva mjesta su upravo i lokacije za smještaj migranata. Zbog toga je važno da se i na ovim lokacijama provode potrebne higijensko-epidemiološke mjere, ali i sve druge mjere u cilju prevencije i širenja zaraze.

Piše:

analiziraj.ba