Početna / Blog / Kako se boriti za istinu u vrijeme lažnih vijesti
3D render of keys on a computer keyboard with one red key labled for fact checking.

Kako se boriti za istinu u vrijeme lažnih vijesti

Neki autori smatraju de se time ušlo u eru “nakon istine” (post-truth) odnosno da u naše doba objektivne činjenice manje utiču na oblikovanje javnog mišljenja nego emocije i lična uvjerenja.

Krajem prošle godine odjeljenje za pretplatu londonskog magazina The Economist  poslalo je e-mail svojim pretplatnicima kojim ih obavještava da će doći do povećanja cijene pretplate. U obrazloženju se navodi da urednički tim koji broji 215 osoba nastavlja osiguravati tačno izvještavanje, originalno mišljenje i elegantno pisanje. Kaže se da jedan od razloga povećanja cijene magazina jesu povećani zahtjevi za “provjeravanje činjenica” (fact-checking).

“Provjeravanje činjenica” se definiše kao “proces koji ima za cilj da istraži jedno pitanje radi verifikacije činjenica”. Ova sintagma danas u žurnalizmu ima dva značenja: (1) provjeravanje činjenica navedenih u jednom izvještaju prije njegovog objavljivanja i (2) provjeravanje tačnosti navoda sadržanih u izjavama javnih ličnosti ili izjava relevantnih za javnost.

U takvom okruženju je moguće “da svako odabere podatke i izvede zaključak koji god želi”. Sintagma  “nakon istine” je toliko korištena u javnosti da ju je 2016. godine Oxfordski engleski rječnik izabrao za “riječ godine”.

Prva vrsta “provjeravanja činjenica” nastala je u SAD 1920-tih, kada je magazin Time uveo posebnu službu u svojoj redakciji. Prije toga u ovoj zemlji je dominirao “žuti žurnalizam”. Od 1900. godine počinje naglasak na faktografskoj tačnosti izvještaja. To je urađeno da bi se eliminisale greške prije objavljivanja tekstova i sramoćenje u javnosti.

Već od 1920-tih  u SAD se zapošljavaju “fact-checkeri” (kontrolori činjenica). Zabilježeno je da je prva kontrolorka činjenica u magazinu Time bila izvjesna Nancy Ford, zaposlena 1923. godine. Do 1970-tih ovaj posao su vršile gotovo isključivo žene. One su provjeravale pravopis, pisanje imena, nazive mjesta, događaje a kasnije sve više i da li cijeli izvještaj ima smisla. Prije doba interneta “kontrolori činjenica” su se oslanjali na javne biblioteke, referentna djela, klasičnu književnost i druga pomagala. To zanimanje postalo je posebno privlačno za djevojke koje su završile fakultete. Brojni ugledni listovi i magazini u SAD i Evropi imaju posebna odjeljenja za “provjeravanje činjenica”. Po tome su posebno poznati američki magazin The  New Yorker i njemački magazin Der Spiegel.

Druga vrsta provjeravanja činjenica – izjava javnih ličnosti – javila se početkom 2000-tih. Odnosi se na djelovanje web portala kao što su Factcheck.org (2003) i Channel 4 Fact Check (2005). Nakon toga je slijedila pojava brojnih sličnih projekata čiji je broj u decembru 2017. godine dostigao brojku od 137 aktivnih projekata u 51 zemlji. Ovi projekti su bili odgovor na pojavu fenomena “lažnih vijesti” (fake news) odnosno neistinitih vijesti koje se šire putem interneta ili drugih medija s ciljem da utiču na političke stavove čitalaca. Neki autori smatraju de se time ušlo u eru “nakon istine” (post-truth) odnosno da u naše doba objektivne činjenice manje utiču na oblikovanje javnog mišljenja nego emocije i lična uvjerenja. U takvom okruženju je moguće “da svako odabere podatke i izvede zaključak koji god želi”. Sintagma  “nakon istine” je toliko korištena u javnosti da ju je 2016. godine Oxfordski engleski rječnik izabrao za “riječ godine”.

Obje ove vrste provjeravanja činjenica imaju punu relevantnost za nas u Bosni i Hercegovini. Prva vrsta provjeravanja činjenica kod nas nikada nije dostigla nivo respektabilnih zapadnih medija. Svašta se objavljuje, pa se i kaže da papir svašta trpi. U tom smislu pred medijima Islamske zajednice stoji veliki izazov. Provjeravanje činjenica prije objavljivanja za muslimanske novinare je dvostruka obaveza: i vjerski nalog da se provjeravaju vijesti (Kur’an, el-Hudžurat 49:6)  i zahtjev profesije kojom se bave.

Što se tiče druge vrste provjeravanja činjenica – izjava javnih ličnosti – ona se kod nas polahko razvija. Potreba da se vodi računa o tačnosti činjenica koje se iznose odnosi se na svakog ko učestvuje u javnom životu naše države i vjerske zajednice. To više nije samo njihova, već i obaveza objektivnih medija koji će ih pozivati na odgovornost. Svi oni koji učestvuju u javnom diskursu – od minbera i ćursa do objava na društvenim mrežama – trebaju imati na umu da, još dok iznose neki podatak, slušalac to može provjeriti na internetu kao što su učesnike u predsjedničkim debatama u SAD provjeravali u toku diskusija.

Jedna od ključnih riječi islamskog vokabulara je hakk. Ova riječ označava istinu ili pravo, a iz nje je izvedena i riječ hakikat  koja znači istinska stvarnost ili činjenica. Ove riječi trebaju biti vodilje u našem javnom diskursu: da ne povrijedimo istinu ili nečije pravo odnosno stvarnost. Kao što reče američki državnik i diplomata Danel Patrick Moynihan: “Svako ima pravo na vlastito mišljenje, ali ne i na vlastite činjenice”.

Piše: dr Fikret Karčić

prepord.com

Facebook Comments
0Shares

O nama Redakcija