Početna / Analize / Kraljevina Maroko 2020: Da li je Maroko oaza mira i stabilnosti u nemirnoj regiji?

Kraljevina Maroko 2020: Da li je Maroko oaza mira i stabilnosti u nemirnoj regiji?

Međunarodni institut za bliskoistočne i balkanske studije (IFIMES) iz Ljubljane, Slovenija, redovno analizira događanja na Bliskom istoku i Balkanu. IFIMES u analizi  sa naslovom „Kraljevina Maroko 2020:Da li je Maroko oaza mira i stabilnosti u nemirnoj regiji?“ analizira događanja u Kraljevini Maroko. Objavljujemo najzanimljivije dijelove iz šire analize.

Kraljevina Maroko 2020:

Da li je Maroko oaza mira i stabilnosti u nemirnoj regiji?

Kraljevinu Maroko u Evropi povezujemo  sa  vrhunskim turizmom, dok na drugoj strani sa migracijama iz Afrike na evropski kontinent. Kraljevina Maroko je Evropi najbliža afrička država. Morska razdaljina između Maroka i Gibraltara je 14,3 km ili 7,7 nautičkih milja. Zbog svog strateškog položaja na sjeveru Afrike, gdje na sjeveru graniči sa Mediteranom, na zapadu sa Atlantskim oceanom, Maroko je kroz svu svoju historiju stjecište različitih civilizacija, svojevrstan most između Evrope i Afrike. Upravo ta blizina predstavlja ekonomski i geopolitički potencijal Maroka.

Marokanska strategija sveobuhvatnih reformi, modernizacije i društvenog razvoja je državu transformirala u oazu stabilnosti i mira u regiji, koja je inače puna nasilja i regionalnih konflikata. Zato Maroko predstavlja pouzdanog partnera za Evropu i SAD, koji žele biti snažno prisutni u Sjevernoj Africi i na Bliskom istoku.

Usprkos nagomilanim problemima, pristup marokanskog kralja Muhameda VI. je razvojno usmjeren i objektivan, a marokanski cilj je, da se dosljedno poboljša političko, ekonomsko i socijalno stanje, koje započeto prije dvadesetak godina. Te reforme imaju podršku većine državljana i političkih subjekata u državi te podršku međunarodne zajednice.

Kralj Muhamed VI. – 21 godina vladavine

Dolaskom na prijestol 30.jula/srpnja 1999.godine kralj Muhamed VI. obratio se Marokancima i obećao im borbu protiv siromaštva i korupcije, nova radna mjesta i poticaj razvoju ljudskih prava. Kralj je 1999.godine od svoga oca kralja Hasana II. naslijedio kraljevinu, koja je tada imala 28 miliona državljana (danas ima skoro 37 miliona). Suočavali su se sa velikim socijalnim i ekonomskim izazovima uključujući i nedostatak osnovnih životnih potrepština stanovništva na selu, visokom stopom siromaštva i bruto domaćim proizvodom (BDP), koji je snažno bio zavisan od poljoprivrede. Stopa nezaposlenosti bila je približno 14%, dok je među mladima bila skoro dva puta veća.  Pored toga četiri decenije vladavine oca obilježeno je političkom represijom i kršenjem ljudskih prava. Kralj je započeo reformu političkog sistema od samog temelja. Tako je 2004.godine osnovao odbor, koji je istraživao kršenje ljudskih prava za vrijeme vladavine njegovog oca. Novi ustav su državljani prihvatili na referendumu 2011.godine sa rekordnom 98,49% podrškom i visokom izlaznošću na referendumu čak 72,65%, unatoč pozivu opozicije za bojkot referenduma.

Novi ustav je predviđa slijedeće promjene:

  • Da kralj  imenuje predsjednika vlade iz najveće stranke u parlamentu.
  • Prenos brojnih kraljevskih ustavnih ovlasti predsjedniku vlade, uključujući pravo na raspuštanje parlamenta.
  • Nadležnost parlamenta, da proglasi amnestiju, što je prije bila isključivo privilegija kralja.
  • Berberski jezik postao je drugi zvanični jezik pored arapskog.

Kralj Muhamed VI. je dan poslije smrti svoga oca Hasana II. naslijedio teško nasljedstvo. Započeo je sa legalizacijom slobode izražavanja i reformom zakonodavstva. Komisija za pravičnost i mir je žrtvama teških kršenja ljudskih prava omogućila oštete priznanjem njihovih prava. Amandmani u porodičnom zakoniku iz 2004.godine poboljšali su brojna prava žena. Mediji  su doživjeli svoj zlatni period u Maroku, jer se nezavisna štampa počela baviti najosjetljivijim temama, čak i onima, koje su bile neposredno povezane sa kraljevskim dvorom i do tada su bile  tabu teme.

Izbjegao negativne posljedice arapskog proljeća

Maroko je jedna od rijetkih država šireg Bliskog istoka, koja je uspjela izbjeći negativne posljedice anarhije odnosno tzv. arapskog proljeća 2011.godine sa minimalnom štetom. Donesen je novi ustav, podignut je nivo slobode mišljenja i izražavanja, započet je zlatni period društvenih mreža, ispušteni su iz zatvora politički zatvorenici. Savjetodavno vijeće za ljudska prava transformirano je u Nacionalni savjet i u javnim medijima bilo je moguće primijetiti porast političke rasprave bez ograničenja od strane represivnog aparata.

Vidljive su bile reforme u školstvu i poboljšanju položaja žena i smanjivanju siromaštva. Čak trećina djece osnovnoškolske uzrasti 1999.godine nije išla u školu. Poslije brojnih reformi sada je 97% djece osnovnoškolske starosti upisano u osnovne škole, među njima veliki procent djevojčica.

Monarhija je 2004.godine reformirala porodični zakonik i ženama dozvolila pravo na razvod, starateljstvo nad djecom i status samohrane majke, istovremena je podignuta najniža starost za sklapanje braka na 18 godina. Od 1999.godine siromaštvo se znatno smanjilo. Tada je približno 16% stanovništva i 30% seoskog stanovništva živjelo na granici siromaštva ili ispod nje, danas taj broj iznosi 4% odnosno 19%.

Bez obzira na visokog stepen siromaštva na selu danas selo ima skoro 100% dostup do električne energije u usporedbi sa 1999. godinom kada je to imalo samo 18% stanovnika.

U nastojanjima za potpunim snabdijevanjem sa električnom energijom Maroko je pokrenuo mega projekt razvoja obnovljive energije, da bi na jednoj strani smanjio svoju zavisnost od uvoza nafte i plina te na drugoj strani ublažio negativne efekte klimatskih promjena. Jedan od rezultata bilo je postavljanje solarne elektrane „Noor Power Plant – OSPS“ u blizini mjesta Ouarzazate, koji je najveći takav kompleks na svijetu, sa kojim bi vremenom Maroko postao izvoznik električne energije u Evropu i Afriku.

Uspješna regionalna saradnja – sveobuhvatne reforme

Kraljevina Maroko je na regionalnom nivou primjer sa svojim pristupom u borbi protiv terorizma i ekstremizma. Četiri godine kasnije, kada je Muhamed VI. došao na prijestol, Maroko je 16. maja 2003. godine pretresao najgori teroristički napad u njegovoj historiji, u kojem se 12 samoubica raznijelo u zrak u tri milionskoj   Casablanci, koja je najveći grad u državi i njena ekonomska  prijestolnica. Napadnuti su bili različiti jevrejski i turistički objekti u gradu, a u napadu su umrla 23 civila. Napad je bio povod, da je marokanski monarh, koji je istovremeno »Amir al-Mu’minin-vođa vjernika« i tako glavni vjerski autoritet u državi, pokrenuo sveobuhvatne reforme, kao što je podređivanje džamija i islamskih škola strogom nadzoru države i povlačenje nastavnih programa sa ekstremističkim sadržajima.  Zauzeo se za pravi islam, koji podstiče umjerenost, osnovao je akademiju, koja će osposobljavati imame i studente islamskih nauka iz sjeverne i zapadne Afrike, a na koju sve više dolaze i studenti iz Evrope.

Ipak te reforme nisu zaštitile kraljevstva pred unutrašnjim ekstremizmom, što je vidljivo iz broja Marokanaca, koji su se između 2012. i 2016.godine pridružili Islamskoj državi ISIL u Siriji i Iraku – tih je bilo približno 2000. Ipak je Maroku sa pojačanim sigurnosnim mjerama uspio ograničiti prijetnje ekstremizma bolje nego većina država u regiji.

Međuvjerski dijalog

svojoj posljednjoj historijskoj posjeti Maroku marta 2019. godine papa Franjo je pred nekoliko hiljada ljudi i pred kraljem Muhamedom VI. pozvao ka slobodi savjesti i vjerskoj slobodi, da svako može da živi u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima. Papa je zajedno sa kraljem posjetio Institut Muhameda VI. za imame, propovjednike i propovjednice.

Papa se u sjedištu biskupijske Karitas u Rabatu susreo sa migrantima i u svom historijskom obraćanju rekao, da je migracija ljudsko pravo i pri tome naveo četiri riječi za pravilan odnos države prijemnice prema migrantima: primitizaštititiubrzati i uključivati.

Važno je naglasiti, da se Maroko posljednjih nekoliko godina zbog migracijskih tokova iz Afrike iz tranzitne države transformirao u ciljnu državu i državu stalnog prebivališta. Maroko je tranzitno stjecište za put prema Evropi za brojne migrante, koji dolaze iz  subsaharske Afrike.

Zahvaljujući novoj migrantskoj politici, koju od 2013.godine zagovara kralj Muhamed VI., prema statističkim podacima ministarstva za unutarnje poslove marokanske vlasti su uredile status za nekoliko hiljada ilegalnih migranata, od koji su velika većina afrički migranti.  Broj bi se u dolazećim godinama trebao povećati.

Ekonomija za vrijeme Kralja Muhameda VI.

Za 21 godinu vladavine kralja Muhameda VI. vidljivi su brojni ekonomski rezultati. Marokanski BDP  se povećao sa 42 milijarde dolara u 1999. na 123 milijarde dolara u 2019.godini. Što se tiče stope ekonomskog rasta ona ostaje talac mijenjajućih se klimatskih utjecaja na poljoprivredu, u prosjeku je iznosila 3-4% godišnje, pri čemu je Međunarodni monetarni fond (IMF) nedavno najavio, da će se ekonomske mogućnosti srednjoročno poboljšati.  Prema mišljenju Svjetske banke (WB) Maroko je poslije Ujedinjenih arapskih emirata (UAE) na drugom mjestu u regiji Bliskog istoka u pogledu pojednostavljenja poslovanja.

Prema podacima IMF očekivati je, da će se stopa rasti u Maroku poboljšati, tako da će se rast sa 2,4% u 2019.godini povećati na 3,7% u 2020.godini, a u 2021.godini trebala bi iznositi 4%.

Kralj Muhamed VI. je svojim potezima pokazao otklon od ekonomske politike svoga oca, počeo je ulagati u dugo vremena zanemarivani sjever Maroka, jedan od tih rezultata je pristanište Tanger-Med u gradu Tanger, postalo je najveće pristanište na Mediteranu i cijeloj Africi. Tanger se nalazi na zapadnoj strani ulaza u Gibraltarski tjesnac, gdje je stjecište Atlantskog oceana i Mediterana. Grad se brzo razvija i modernizira. Pored mora se grade novi turistički objekti, u središtu grada novi poslovni centri, aerodromski terminal i nogometni stadion.

Maroko je uspio iskoristiti prednosti tih politika tako, da je ojačao svoj položaj u pojedinim sektorima i napredovao na regionalnom i globalnom nivou. Na području svemirske tehnologije je Maroko postao treća afrička država poslije Egipta i Južne Afrike sa svoja tri satelita. Na području pomorske plovidbe popeo se na prvo mjesto na afričkom kontinentu i na 45. mjesto na svijetu, i to upravo zahvaljujući projektu Tanger Mediterranean Port. Na području cestovnog prometa je kraljevina na drugom mjestu u Africi sa više od 1400 kilometara autocesti. Sagradili su prvu brzu željezničku prugu, prvu te vrste na afričkom kontinentu. I da ne zaboravimo već navedene najveće solarne elektrane na svijetu »Noor« u mjestu Ouarzazate.

Te fascinantne podatke u ekonomskom razvoju potaknule su Maroko, da svoja iskustva prenese na afrički kontinent, nastoji se promovirati u brojnim afričkim državama, kamo se Rabat snažno vratio poslije ponovnog pridobivanja stolice u Afričkoj uniji (2017.) Kraljevina Maroko je izrazila snažnu želju, da se pridruži zapadnoafričkoj ekonomskoj zajednici The Economic Community of West African States (ECOWAS). To joj je u velikoj mjeri uspjelo tek tada kada je zauzela prvo mjesto na listi investitora u državama afričkog kontinenta. Zasluge prije svega treba pripisati mekoj prodornoj diplomaciji u kojoj je država vrlo uspješna.

Vanjska politika je postala pragmatična i realistička. Sa novom i modificiranom diplomacijom (ekonomska, vjerska, sigurnosna, kulturna …) je kraljevina Maroko u posljednjih nekoliko godina revidirala svoju vanjsku politiku i prihvatila pragmatičnu i realističnu politiku, koja je ojačala prijateljstva sa tradicionalnim prijateljima, kao što su SAD, Francuska, Španija te EU u cjelini.

Kralj Muhamed VI. – suvremeni vladar za 21. stoljeće

Analitičari smatraju, da je kraljevina sa Muhamedom VI. na prijestolu, doživjela velike transformacije, zahvaljujući inicijativama, projektima i planovima, koje je pokrenuo na svim područjima. Govori Kralja Muhameda VI. postali su nekakav kanal neposredne komunikacije sa Marokancima, da im predstavi prioritetne zadatke i pristupe te poglede i vizije, sa kojima namjerava donijeti željene promjene na različitim područjima u Maroku.

Kraljevski dvor je postao lokomotiva promjena u državi na svim područjima, od ekonomskih i socijalnih do političkih i diplomatskih te do religije i sigurnosti. Vlada je postala fleksibilnija sa manje rutine, ministri u vladi uspješno realiziraju kraljeve planove i uputstva, svako na svom području nadležnosti uz snažan parlamentarni nadzor, kao u svakoj snažnoj  parlamentarnoj demokraciji.

Mladi kralj je započeo ambiciozne reforme postepeno, donijeta je vrsta  novih zakona i amandmana za liberalizaciju i otvaranje privrede, prestrukturiranje finansijskog sistema, jačanje upravljanja i pravne države te snažna nastojanja za osiguranje osnovnih ljudskih prava.

Kristalina Georgieva, generalna direktorica IMF je prilikom svoje posjete Rabatu 20. februara 2020.godine rekla, da je Maroko ostrvo stabilnosti, koje  djeluje u skladu sa budućom vizijom postizanja sveobuhvatne, održive i korisne rasti za sve državljane Maroka, posebno za žene i omladinu. Prema njenom mišljenju Maroko je vodeća država u regiji i na afričkom kontinentu, koja je izvela teške reforme korisne za nacionalnu ekonomiju, za državljane i da Maroko na afričkom kontinentu ima veliki značaj, jer predstavlja most između Evrope i arapskog svijeta te ostalom Afrikom.

Odnosi između Maroka i EU

Maroko i Evropska unija su godinama razvijali snažne, raznovrsne i duboke veze. Počelo je sa brojnim bilateralnim sporazumima u sedamdesetim godinama prošlog stoljeća, koji su uključivali trgovinu i izvoz marokanskih poljoprivrednih proizvoda u Evropu, ti odnosi su započeti potpisivanjem trgovinskog sporazuma između Maroka i Evropske ekonomske zajednice 1969.godine, a proširili su se potpisivanjem sporazuma o saradnji 1976.godine. U nastavku ti odnosi su bili ojačani poslije potpisivanjem partnerskog sporazuma 1996.godine i u okviru Meda Programme, koji  je glavni finansijski instrument EU za realizaciju euro-mediteranskog partnerstva. Maroko je bio 2008.godine prva država u regiji, kojoj je bio dodijeljen advanced status ili privilegirano partnerstvo, zbog čega je postao pionir u evropski susjedskoj politici. Advanced status je omogućio suvremeno partnerstvo, koje mu daje pravo, da učestvuje kao član na brojnim područjima evropske saradnje, iako nije punopravni član EU.

Maroko je sa privilegiranim partnerstvom sa EU ostvario pravo dostupa do svih područja evropskog djelovanja, do njenih struktura, posebno zakonodavne, izvršne i regulativne, a nema članstva u EU. Maroko nije evropska država, zato je u historijskom pogledu to partnerski odnos, koji nije bio dodijeljen nijednoj neevropskoj državi. Taj odnos ne dostiže punopravnog članstva u evropskim institucijama, do sada ga nisu dobile ni neke evropske države, npr. Turska, koja nije ostvarila privilegiran položaj, koji je dodijeljen Maroku.

Advanced statusMaroka sa Evropskom unijom temelji na više nivoa, politički na pokretanju političkog i strateškog dijaloga, koji daje Maroku pravo, da se pridruži evropskim ugovorima, pod uvjetom, da je dostignut važan napredak u vezi sa ljudskim pravima i temeljnim ljudskim slobodama, povezanim sa slobodom izražavanja, podrške demokraciji i pravnoj državi.

Sa ekonomskog vidika Advanced status omogućava olakšanje potpunog i postepenog uključivanja Maroka u unutarnje tržište Evropske unije u smislu bescarinske razmjene robe i usluga te uključivanje u evropske sisteme na području prometa, komunikacija, energetike i dr.. Na području prometa su bila područja saradnje posebno navedena u sporazumu u vezi sa infrastrukturom, pomorskim prometom, budućom mediteranskom pomorskom strategijom, zračnim prometom, cestovnim prometom, sa sigurnošću u cestovnom prometu i sa logistikom.

Advanced status Maroku omogućava velike tržišne i investicijske šanse, koje osiguravaju dostup do evropskog tržišta bez troškova, da ne navodimo koristi od evropske infrastrukture i razvoja, te znanstvene i tehničke saradnje u vezi sa usklađivanjem na području osposobljavanja i istraživanja. Važno je poticati partnerstvo između istraživačkih ustanova i uspostavljanju tehnološkog povezivanja između kompanija.

EU ima aranžmane u okviru susjedske politike sa mnogim državama, kao što su Egipat, Tunis i Jordan. Jedino Maroko je dobio privilegirani status, sa uspostavljanjem mehanizma za ekonomsku konvergenciju i poboljšanje trgovinske razmjene, sveobuhvatne razvojne programe te je ojačana sigurnosna suradnja u  borbi protiv terorizma i pomoć pri ograničavanju ilegalnih migracija na mediteranskom putu iz Afrike u Evropu.

Advanced status između Maroka i  Evropske unije odnosi se na strateška područja, povezana sa zajedničkom sigurnošću, saradnjom u rješavanju sporova i konflikata, dobrim upravljanjem, savjetovanjem i iskorištavanjem stručnog evropskog znanja i iskustava na području zapošljavanja, obrazovanja, zdravlja i socijalne zaštite, na području istraživanja i razvoja, okoliša i održivog razvoja.

Ljubljana/Rabat, 21.april/travanj 2020

Islamofobija.com

Facebook Comments
0Shares

O nama Redakcija